Zaista je jednostavan odgovor – biti ljubazan ne košta apsolutno ništa u dolarima i centima. Ljubaznost zahtijeva samo malu prilagodbu našeg stava, ali može imati utjecaj daleko izvan naših malih krugova. U kliničkoj turističkoj industriji "empatija" nije navedena na papiru kao jedna od naših radnih vještina, ali je svakako potrebna da bismo dobro obavljali svoj posao.
Razmišljao sam o tome dok sam nedavno bio u trgovini. Primijetio sam troje ljudi kako prolaze pored druge kupkinje koja je koristila motoriziranu kolica. Pokušavala je dohvatiti kutiju tjestenine na jednoj od gornjih polica, ali nijedan od prolaznika joj nije ponudio pomoć. Pitao sam se jesmo li mi kao društvo postali toliko sebični da ne vidimo ili ne ponudimo pomoć kada neka druga osoba treba malu uslugu. Moje srce želi reći "ne", ali nisam baš siguran.
Dok sam pomagala ženi da dohvati kutiju tjestenine, objasnila je da voli koristiti tjesteninu određenog oblika jer je za recept koji njeni unuci obožavaju. Cijela ova situacija mi je oduzela samo 5 sekundi vremena, a žena je bila tako zahvalna. Važno je zapamtiti da svi možemo priuštiti ljubaznost. Ljubaznost ne mora biti u obliku velikog čeka isplaćenog dobrotvornoj organizaciji ili sati volontiranja. Ponekad ljubaznost traje samo pet sekundi, a to je nešto što svi možemo pružiti.
